
Katedrala u Kordobi (ranije džamija, sada rimokatolička crkva) je najimpozantnija, najlepša i originalna građevina u gradu. Sa svojih 23 hiljade m². oblasti, to bi bila treća najveća džamija na svetu. Zbog svoje stare namene, katedrala danas nosi ime „Meskita“. Njena izgradnja je počela oko 600. godine kao vizigotska crkva Visente Saragose, ali je nakon zauzimanja grada od strane Maura pretvorena u džamiju. U VIII veku je uništena i na njenom mestu je emir Abd ar-Rahman I sagradio džamiju u čast svoje žene. Izgradio je ogromnu dvoranu, koja se sastojala od 11 brodova sa 110 stubova, čiji su kapiteli uzeti iz starih rimskih i vizantijskih građevina. Iznad njih se nalazi drugi red lukova – arhitektonsko čudo svog vremena, stvarajući jedinstvenu kombinaciju svetlosti i senke. Abd al-Rahman II je dodao još osam lukova 833. sa stubovima od belog mermera iz pozorišta Merida. Godine 961. dograđena je munara i mihrab (molitvena niša). Poslednje i najveće proširenje bilo je 987. godine, kada je prvobitna veličina udvostručena i dodani su plavi i crveni mermerni stubovi. Pošto je jedina mogućnost proširenja bila na zapadu (reka Gvadalkivir na jugu i kalifova palata na istoku bile su veoma blizu), ova džamija je bila jedina čiji se mihrab nije nalazio u centru. Druga posebnost je što nije orijentisana u pravcu Meke, već ka Damasku – možda zbog nostalgije Abd ar-Rahmana I, koji je bio veoma tužan za džamijom u svom rodnom gradu. Početkom XIII veka Kordoba je ponovo bila u posedu Španaca i džamija je osvećena kao hrišćanski hram. Bila je toliko velika da je u njenoj sredini od 1523. godine, naredne 234 godine, izgrađena ogromna lađa u renesansnom stilu.