
Katedrala svetog Jakova u Santijago de Komposteli (šp. Catedral de Santiago de Compostela) se nalazi u gradu Santijago de Kompostela u španskoj autonomnoj zajednici Galicije. U katedrali se nalaze posmrtni ostaci sv. Jakova Starijeg, jednog od apostola Isusa Hrista. Ona predstavlja odredište na putu sv. Jakova, važnim hodočasničkim putem od vremena srednjeg veka.
Prema legendi, apostol Jakov doneo je hrišćanstvo Keltima na Pirinejskom poluostrvu. Godine 44. pogubljen je u Jerusalimu. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su preneti nazad u Galiciju. Nakon rimskog progona španskih hrišćana, njegova grobnica je napuštena u 3. veku. Takođe prema legendi, nju je 814. godine ponovo otkrio pustinjak Pelajo, nakon vizije neobičnog svetla na noćnom nebu. Biskup Teodemir iz Irije je prepoznao to kao čudo i javio kralju Alfonsu II od Asturije i Galicije (791—842) koji je naredio da se na tom mestu izgradi kapela. Legenda kaže kako je kralj postao prvim hodočasnikom u novom svetiliše. Nakon toga, 829. godine izgrađena je prva crkva, a potom 899. nova predromanička crkva, prema nalogu kralja Alfonsa III od Asturije, zbog čega je mesto polako počelo da se sredi zbivanja u velikom periodu. Godine 997. godine tu ranu crkvu u pepeo je pretvorio Al-Mansur Ibn Abi Aamir (938—1002), vojni zapovednik kordopskog kalifata. Vrata i zvona, koja su u Kordobu nosili hrišćanski zarobljenici, izgrađena su u Velikoj džamiji u Kordobi. Kada je Kor dobu 1236. godine osvojio kralj Fernando III od Kastiljeta ista vrata i zvona su muslimanski zarobljenici preneli u Toledo kako bi bila izgrađena u Katedralu blažene devojke Marije u Toledu.