Reč fado izvedena je od latinske reči fatum, što možemo prevesti kao sudbina. Fado je, nesumnjivo, muzika duše, muzika reči pretočenih u stihove, ali i muzika neizgovorenih osećanja – tradicionalni muzički izraz portugalskog naroda, srcem ispevana emocija.
Fado je muzički žanr koji se pojavljuje početkom XIX veka kao rezultat mešanja tradicionalnih grčkih, rimskih, arapskih i brazilskih muzičkih stilova.
Fado igra važnu ulogu u nacionalnom identitetu Portugalaca i otkriva njihovu meku i melankoličnu dušu.
Važan element koji izdvaja fado od drugih muzičkih žanrova je upotreba 12-strunaste gitare. Muzika je mešavina osećanja - tuge, nostalgije, ljubavi, što se u portugalskom jeziku naziva "saudade". Tekstovi su često priče o sadašnjem životu ili legende iz prošlosti. Svako fado veče je jedinstveno iskustvo, praćeno večerom i pićem.
Postoje dva stila ovog muzičkog žanra, dve glavne, odnosno, najpoznatije vrste – lisabonski i koimbranski fado. Ovi stilovi usko su vezani sa podnebljem odakle potiču. Lisabonski stil je popularniji u odnosu na koimbranski koji se opisuje kao prefinjeniji. U Lisabonu ćete čuti velike i duge aplauze u znak odobravanja i pohvale, dok se u Koimbri isto oduševljenje publike tradicionalno prenosi nakašljavanjem. U Lisabonu iz mnogih taverni možete da čujete fado muziku, a posebno u starom delu grada Alfama – četvrti za siromašne gde su živeli Portugalci, Španci, Brazilci i Afrikanci, koji su uticali na nastanak i formiranje muzičkog žanra. Ovde je fado odisao tugom i melanholijom. Za razliku od lisabonskog stila muziciranja, muzika fada iz Koimbre vezana je za više klase i donosi vedriji pogled na život, nadu, veru i ljubav. Pored tematike koje obrađuju u pesmama, izvođenje fada u ovim gradovima razlikuje se i po izvođačima. Naime, dok u Lisabonu fado pevaju i muškarci i žene, u Koimbri fado izvode isključivo muškarci.
Gitara, glas i iskrena emocija tri su glavna i nezaobilazna elementa fada. Gledajući žanr, najsličniji je bluzu, ali uz više temperamenta i bola u glasu.