
Ostija (ime grada potiče od latinske reči Ostium što znači ušće) je drevni grad, u vreme svog nastanka bio je poznat kao "Castrum" i nastao je u IV veku p.n.e. i postaje prva rimska kolonija. Služio je ne samo kao vojni centar, koji je čuvao Rim od napada brodova po reci Tibar, a i kao trgovački centar, zbog svojeg snabdevanja solju, koja je bila jedna od najtraženijih namernica u Antičkom periodu. U I veku p.n.e, grad je podeljen na pet dela, a imperator Avgust rešava da premesti svoju flotu iz Ostije u Kampaniju. Posle čega postaje centar političkog, religioznog i socijalnog života, što dovodi do rasta broja stanovnika koji iznosi oko 50 000 u drugoj polovini II veka. Posle ovog pika, broj stanovnika u gradu postepeno opada. Poslednja značajna zgrada koja je podignuta u gradu je bazilika imperatora Konstantina, posvećena svecima Petru, Pavlu i Jovanu Krstitelju. Zbog pada rimskog carstva i neprestanih napada varvara, Ostija Antika je izostavljena u IX veku.